Čitanje Riječi Božje u misi je kao bacanje sjemena u zemlju. Svaki se nazočni vjernik otvara poput brazde. Cijeli skup sliči uzoranoj njivi pripremljenoj za sijanje. Teren treba očistiti od korova, pokupiti kamenje, očistiti živice i preorati ih u njivu.
Bilo je u našoj hrvatskoj povijesti teških trenutaka. I ovaj koji proživljavamo spada među takve. Predvode je lijevo orjentirane stanke, koje nastoje rehabilitirati komunizam a zatrti sve protivno. Ponižava se Domovinski rat, sudi se generalima pobjedničke vojske, pasivno se prihvaćaju krivotvorene optužbe.
Daj mi da prihvatim znance i neznance,
koje si odredio da budu moji bližnji.
Istrgni me od ravnodušnosti,
a obdari željom za suradnjom i ljubavlju.
U Novomu zavjetu Kristovo uzašašće označava kraj osobite četrdesetodnevne blizine Uskrsloga sa svojim učenicima. Završetkom toga vremena Krist uzlazi sa svojim potpunim čovještvom u Božju slavu. Sveto pismo to izražava slikovitim pojmovima „oblaka“ i „neba“.
Dva zrna nađoše se jedno do drugoga na plodnom tlu u vrijeme jesenje sjetve. Prvo zrno reče: «Želim rasti! Želim pružiti korijenje u zemlju ispod sebe i ojačati tako da mi klica jednog dana probije zemljinu površinu. Želim razviti nježne pupoljke kao zastave i najaviti dolazak proljeća. Želim na licu osjetiti sunčevu toplinu i blagoslov jutarnje rose na svojim laticama!»
